Prehrambena Industrija - Hrvatska

Na turističkom stolu 86 posto domaćih proizvoda

Dolazak više milijuna stranih turista u Hrvatsku prilika je i za veću zaradu domaće prehrambene industrije, jer je tu riječ o izvozu kroz turističku potrošnju, koja bi mogla biti i veća da Hrvatska ima više svojih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

Ipak u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja kažu da na hrvatskom turističkom stolu ima gotovo 86 posto domaćih proizvoda. No, dok mesa, mlijeka, ribe, piva i vina na domaćem tržištu ima gotovo dovoljno i u špici turističke sezone - kad je na Jadranu rekordan broj turista - voća i povrća, bez onoga iz uvoza, nedostaje.

Na hrvatskom tržištu godišnje se potroši oko 43 milijarde kuna prehrambenih proizvoda i pića. Domaća prehrambena industrija proizvede proizvoda za oko 30 milijardi kuna, od čega na domaćem tržištu završi 25 milijardi kuna proizvoda, a pet se izveze. Primjerice, proizvodnja domaće konditorske industrije iznosi 1,8 milijardi kuna ili samo šest posto u ukupnoj prehrambenoj industriji. S druge strane, uzgajivači svinja i junadi tempiraju uzgoj upravo za najveću potrošnju na domaćem tržištu, tijekom nekoliko ljetnih mjeseci.

Riječ je, primjerice, o 140.000 junadi za turističku sezonu. Stoga će junećeg mesa, čiji je uzgoj počeo još prije 10 do 11 mjeseci, biti dovoljno za 90 posto turističkog tržišta, ali nedostaje bifteka i ramsteka za restorane, koji se moraju uvoziti. Naime, nema ih dovoljno ni u jednoj turističkoj zemlji u špici sezone.

Što se tiče svinjetine, ove je godine manje tog mesa iz domaćeg uzgoja, oko 75 posto, jer su svinjogojci, posebno uzgajivači i klaoničari, u velikim problemima s likvidnošću. U Hrvatsku je ove godine uvezeno 48.000 tona svinjskog mesa, od čega je samo 10 do 15 posto otišlo za konzumne potrebe, dok je najviše uvezeno smrznutog mesa za industrijsku preradu. Na primjer, 5000 tona slanine.

Proizvodnja peradarskog, pilećeg i purećeg mesa, kao i jaja, ima najveću domaću pokrivenost od čak 95 posto iako se bijelo meso uvozi iz Južne Amerike.

Veliki proizvođači hrane predstavljaju svoje proizvode turističkim kućama prije ljeta, a one onda uzimaju ono što im treba za sezonu. Cijena je, međutim, često ispred kvalitete. Tu domaći proizvodi teško mogu proći, odnosno »puca« veza između »zelene« i »plave njive«.

Najveći domaći proizvođač pršuta i šunke MI Pivac lani je solio manje od 20.000 pršuta jer očekuje manju potrošnju skupljih proizvoda u doba krize. Na muci su i domaći proizvođači povrća koji ne mogu osigurati dovoljne količine sezonskih salata za hotele, dok su se mali proizvođači okrenuti prodaji na tržnicama. No, naši turisti vole voće pa hotelijeri na Jadranu na švedski stol za dekoraciju stavljaju i - plastično voće. Što se tiče mlijeka iz domaće proizvodnje, nedostaje nam ga oko 10 posto, odnosno 100 milijuna litara na godinu. Uvozi se najviše konzumno mlijeko, fermentirani proizvodi, u prvom redu sir.

Ribe i drugih morskih plodova, sudeći prema prometu na Jadranu, ima dovoljno. Tjedni promet ribarnice u Rijeci, na primjer, iznosi četiri tone ribe, što donosi 150.000 kuna.

Problem je i nepostojanje tržišnog reda za voće i povrće, kojeg se godišnje uveze za više od 280 milijuna dolara. Drugim riječima, zapravo se ne zna koliko voća trebamo za domaće potrebe, odnosno turističku potrošnju. Sada iz domaće proizvodnje imamo dovoljno jedino mandarina i odnedavno jagoda, a nedostaje sve drugo. Samo voća se godišnje uveze za 180 milijuna dolara iako kod nas postoje svi prirodni uvjeti za proizvodnju svega osim banana.

Hrvatska industrija piva ima dovoljne kapacitete za proizvodnju veću od domaćih potreba. Primjerice, godišnje se proizvede piva za 3,81 milijun hektolitara. Omjer popijenog piva ljeti, kao i potrošnja sladoleda, u nas je triput veći nego zimi, što nije slučaj u većini drugih turističkih zemalja.